©uroš miloradović uros.miloradovic[at]pm.me

View all essays

Zimska

Mlekarice spavaju.
Posluga spava.
Mesari spavaju i jagnje je još živo.
Poštar crvlja ispod zamrznute zemlje, na grudima steže torbu punu pisama.
Bog je fabrika stiropora.
Na ulici gore devojčice u belim haljinicama, male voštanice. Muškarci prilaze i pale cigarete o njih.
Pred vratima je ledenica umotana u novine - loš znak.
Evo kofera kako se kotrlja na točkićima niz hodnik.
Evo cipela kako blistaju od sreće, složene kao krljušt na ribi.
Evo kupatila koje uvređeno ćuti.
Evo viljuški i noževa, korisnog pribora, kašika koje se prave važne, sa jajetom svetla i praznine na jezičku, u srebrnoj zdelici.
Evo slanika, mehura punog snega.
Evo komode, ustiju punih pljuvačke od stakla.
Iz rasporenih mehova veje porcelan.
Na konopcima su komadi zaleđenog veša, skorena tkiva, mlečne kraste.
Gradovi pepeljare se puše na zimskom vetru.
U ustima avet, beli čaršav.

  • Princ i Kurc

    Kad sam pre neki dan saznao da se princ Hari verio prosto sam zaskičao od zadovoljstva kao priklješteno morsko prase. Srce mi je preplavila velika nežnost prema aristokratiji i kraljevskim kućama, prema zamkovima, grbovima, geneaološkom drveću i…

    ...

    To i sam sebi govorim: samo opušteno, ribice…